BDIN XI
Voljena
pišem ti
iz grada koji
ti ne preporučujem
da posjetiš.
Noć je ovdje
zadušničko-crna.
Ako dodirneš
nekoga,
u trenutku se pretvara
u prah.
Uostalom,
ne pamtim
da je svanulo.
Šećem često
po blatnjavim
ulicama,
nijem i usamljen,
a srce mi
vrišti
u hladnoj jeseni:
Zraka! Više zraka!
Zapravo,
ovo je grad
za izgnanike.
Inače,
stalna nepromijenjenost
pokazala se
kao moja stalna crta.
Liječnik je rekao:
„Ne znam točno
što je bolje
za čovjeka:
da se udavi
u tamnoj rijeci
ili da se baci
s balkona.“
Još uvijek sam
neizlječivo bolestan
i nastavljam
čuti glasove,
noću.
Danas,
dok sam
pušio,
čuo sam glas
jedne divne
pjesnikinje
(čitaj:
klasične vaze):
„Nemam koristi od toga“
„Nemam koristi od toga“
No, gospođo,
želite li čuti moju
glazbu...
„Ovaj Schopen,
toliko je intiman,
njegova duša mora
uskrsavati
samo za prijatelje“
Svjetlost
prolazi
kroz mene
kao kroz kristalnu
čašu.
Oprao sam prozore,
sipao sam i čaj...
Stojim tu
i čekam te, bekoristan,
ispunjen šutnjom...
Htio bih
uskrsnuti
dušu Schopena
samo za tebe...
„Nemam koristi od toga“
„Nemam koristi od toga“
© Ivan Hristov
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© Åëåêòðîííî ñïèñàíèå LiterNet, 09.01.2010, ¹ 1 (122)