KAD DUVA VJETAR
Lijepo je kad duva vjetar
kroz moje otvorene prozore
podiže bijele zavjese -
kao spavaćice trudnih
iz njihove pahuljaste materice
rađa se korenje maštanja mojih
i niču šarene mladice,
lome zglobove pločnika.
Lijepo mi je kad duva vjetar
razbacuje moje prašnjave misli
tjerajući suvo lišće iz dvorišta
skupljajući žegu ispod pazuha
vuče nagomilani umor svih ljudi
po gradu...
i plešući suši robu
koju širim na terasi.
© Biljana Atanasova
© Biljana Atanasova, Bojan Rajević, preveo sa bugarskog
=============================
© E-magazine LiterNet, 23.11.2009, ¹ 11 (120)