ATELJE
Sozopol, van letnjeg konteksta
nenadano sunčeve strele prevrću se u vodenu sačmu
kapi koje padaju na kapi
mana koja se isipa po ekonomskom zalivu odmarališta
na ostavljenu mašinu za poravnjavanje peska
odbeglog muškarca sa rukama na potiljku
po izlišnim oreolima na ravnom rastojanju jedan od drugoga
devojčici na konju ispred uzerije Barbajanis
kao i na vekovečnu smokvu koja se rasprskava u damping aromat
reke sa neviđenom tpeljivošću koje daju sjaj ulicama-merdevinama
harfu na parapetu sa nekoliko struna koje je otkinuo već nepoznati virtuoz
obezglavljeni grad
usne već bezvučne na dohvat ruke
iskeženu glavu Sv. Jovana sa nakostrešenom kosom
na tačke koje imaju smisla samo na fonu drugih tačaka koje takođe
nemaju smisla
© Jordan Eftimov
© Velimir Kostov, preveo sa bugarskog
=============================
© E-magazine LiterNet, 30.08.2005, ¹ 8 (69)
Gradina (Nis), ¹ 7, 2005.