DO SELA MRTVIH

web

stigli smo slučajno -
uobičajenim međuseoskim putem,
polupokrivenim sjenama i žbunjem.
To su bile dvije-tri kuće samo -
s brojevima 6, 7, 8,
napisanim nedavno žutim.
Bilo je tiho
s tihim, iznenadnim vjetrom...
                                        Leptiri -

jedini vlasnici
prevalili bi ograde kuća.
Čak su se i duhovi preselili na onu stranu -
u ono daleko življe mjesto.

Zdenac, stari zdenac
bio je pun vode,
ali kante nije bilo.
Izdaleka me je podsjećao
na žednog čovjeka bez ruku.

A mi -
jedini živi već godinama -
jeli smo džanarike
u selu mrtvih,
bobicesmo trgali
iz sela mrtvih.

Životvorni sok
lijepio se po prstima

© Mira Duškova
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© E-magazine LiterNet, 07.03.2009, № 3 (112)